Tijekom 16. st, uzgoj i uporaba rajčice velikom brzinom proširila se i u druge dijelove Europe, pa je tako rajčica postala jednom od najraširenijih povrtnih kultura diljem svijeta. Botanički gledano, rajčica je voće. Međutim, smatra se "kulinarskim povrćem" jer ima znatno niži sadržaj šećera i tipično se poslužuje kao salata ili dio nekog glavnog obroka, a ne kao desert. Sočni plodovi upotrebljavaju se svježi, kuhaju, konzerviraju ili prerađuju te su čest dodatak kuhanim jelima. Rajčica i proizvodi od rajčice od davnina zauzimaju posebno mjesto u ljudskoj prehrani zbog svojih specifičnih senzorskih i kulinarskih svojstava te bogate nutritivne vrijednosti. Bez aromatične i mirisne rajčice, skoro da je nezamisliva tipična mediteranska prehrana, a poznato je da je upravo ova vrsta prehrane od strane mnogih svjetskih stručnjaka proglašena najboljom i najoptimalnijom za ljudski organizam.

Naime, 1494. godine dr. Chanca, liječnik iz Sevilje koji je pratio Kolumba na putovanju do Amerike, prvi je opisao plodove paprike – tadašnjim Europljanima nepoznate biljke. Svaki vrt u koji se zasadi paprika obogati širokom paletom sorti, različitih oblika i boja koje variraju od zelene, žute, narančaste, crvene, ljubičaste ili smeđe. Plod većine vrsta paprika sadrži kapsaicin, a količina kapsaicina u plodu vrlo je varijabilna i ovisi o genetici i okolišu, sorti, uzgoju… Paprika je jedna od najpopularnijih vrsta povrća u svijetu, a jedan od razloga njene omiljenosti je i njen okus, zbog kojeg je sastavni dio mnogih sirovih i kuhanih jela te predstavlja nezamjenjiv začin. Osim kao prehrambeno povrće i začin, određene vrste paprika koriste se i kao prirodni izvor ljekovitih sastojaka te se rabi u pučkoj medicini za niz pripravaka. Paprika je visoko cijenjeno povrće, hranljivo te bogato ljekovitim sastojcima i zbog toga preporučljiva u prehrani. Najbolja i najzdravija za jelo je svježa, toplinski neobrađena paprika, ali je čest sastojak ili začin mnogim jelima diljem svijeta.

U kuhinjama širom svijeta, korijen i lišće vrlo su često i  rado u uporabi, a najčešće kao začini za poboljšanje okusa raznih jela, osobito za juhe te za dekoracije. Danas je peršin nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg se ne može zamisliti niti jedna svjetska kuhinja. Toliko smo navikli na peršin, da često i ne razmišljamo o tome da on nije samo začin nego i biljka koja ima visoke nutritivne vrijednosti i ljekovita svojstva. Poznato je da su još stari Egipćani koristili divlji peršin kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih putova. Peršin je bio glavna namirnica rimskih gladijatora, jer su vjerovali da će im dati posebnu snagu, brzinu i spretnost. Kod peršina je jednako koristan i korijen i list. Zbog svojih ljekovitih svojstava rado se koristi i u tradicionalnoj medicini, ali je prije svega nezamjenjiv začin u svakodnevnom stvaranju svježih kulinarskih kreacija!

Znanstveno su potvrđeni mnogi pozitivni učinci na zdravlje prilikom konzumacije češnjaka. Pa, iako se mnogi ne mogu složiti oko njegovog okusa i mirisa koji je izuzetno karakterističan i intenzivan, u Dalmaciji je prehrana bez češnjaka nezamisliva. Ponekad je dovoljno da uz češnjak i koju kap maslinovog ulja i morske soli umočite domaći kruh i gozba može početi. Neka su jela nezamisliva bez češnjaka, a čest je dodatak i ribljim i mesnim specijalitetima. U pripremi većine tradicionalnih kuhanih jela Dalmacije koristi se pešt – pasta od češnjaka, luka, peršina i domaće pancete.

Hipokrat, otac medicine, pripisivao joj je snažna ljekovita svojstva. Smatra se da su zelenu salatu najprije uzgajali drevni Egipćani, koji su biljku cijenili zbog njezinih sočnih listova i sjemenki bogatih uljem. Tijekom stoljeća ljudske potrošnje, uz glavnu uporabu kao lisnato zeleno povrće, razvio se veliki broj sorti koje se mogu naći u mnogim vrtovima. Kod zelene salate vrijedi pravilo: što je lišće tamnije, to je veća nutritivna vrijednost. Zbog neupućenosti događa se da mnogi bacaju prve, vanjske listove, jer su za razliku od mekog ukusnog nutarnjeg dijela suviše tvrdi i žilavi. Ova biljka s pravom pripada u skupinu namirnica koje bismo trebali svakodnevno konzumirati. Možda energetski jeste među siromašnijima, ali zato obiluje vodom, što je čini idealnom namirnicom mediteranske prehrane.

Danas se uzgaja u vrtovima u Dalmaciji – osobito Dalmatinskoj Zagori, a na ovim prostorima ljudi su je počeli saditi početkom 4. stoljeća. Kao povrtna kultura uzgaja se i u priobalnom dijelu Hrvatske te na otocima i u Hercegovini. Izrazito je skromnih zahtjeva, podnosi visoke temperature i sušu tijekom ljeta, kao i niske temperature i snijeg tijekom zime te različite tipove tla. Od svih kupusnjača najviše obiluje beta-karotenom, a bogata je i kalijem, cinkom, manganom, magnezijem, fosforom i željezom te omega-3 masnim kiselinama i triptofanom koji regulira san. Idealna je namirnica za zdravu prehranu jer je bogata hranjivim tvarima, a niskokalorična je: jedna šalica kuhane raštike ima samo 49 kalorija!