Čudotvorna i besmrtna maslina U tradicionalnim pričama našeg djetinjstva, uvijek se govorilo da je maslina kao vjerna žena – kad god joj dođeš, dobro si joj došao, ona je strpljiva i čeka cijelu vječnost, ne traži puno, a daje mnogo. Dok je za razliku od nje, vinova loza je kao hirovita ljubavnica, njoj moraš dolaziti svaki čas i kad god dođeš, nikada nisi siguran čeka li te ili ne..puno traži, a samo ponekad puno i daje… Za maslinu se kaže i da je nikada okrunjena kraljica. Legenda kaže da je ovozemaljsko drveće ponudilo je maslini da im bude kraljica, maslina je tu ponudu odbila jer bi, kako je rekla, s vremenom kao i svaki vladar postala ohola i ne bi služila ljudima, što je njena jedina i najvažnija misija. Vjerojatno je iz ovog razloga postala i dio Biblije. Prema Bibliji, kada je Bog odlučio oprostiti ljudima njihove grijehe, poslao je Noi bijelu golubicu koja je u kljunu držala maslinovu grančicu. Od tada predstavlja simbol pomirenja, primarno između Boga i ljudi, a kasnije je proglašena i za simbol mira. Inače, maslina se u Bibliji spominje više od tisuću puta. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce koji su uzgajali masline. Kada je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je pozdravljao maslinovim grančicama, dok je križ na kome je razapet, prema predaji, bio napravljen od maslinovog i cedrovog drveta. Možda će sljedeća priča pokazati koliko je bila ispravna odluka masline da se ne proglasi kraljicom, jer je možda samo tako mogla pobijediti u ovom mitu. Prema grčkoj mitologiji, bog mora Posejdon i boginja mudrosti Atena posvađali su se po kome od njih će se nazvati glavni grad Grčke. Zeus kao vrhovni bog, i netko tko je bio sklon davanju zadataka, kako svojim bogovima s Olimpa, tako i ljudima, odlučio je da će pobjednik u ovoj svađi biti onaj koji ljudima podari korisniju stvar. Bog mora Posejdon darovao im je slani izvor, a boginja mudrosti Atena je u osvit zore zabila svoje koplje u tlo na Akropoli i na tom mjestu je niknula maslina. Iako je voda neophodna za čovjeka, ali nažalost samo kada je slatka, kao pobjednica duela izašla je Atena, jer maslina daje ljudima plod, ulje i hladovinu. Tako je grčka prijestolnica dobila ime koje ponosno i danas nosi, a kada odete na Akropolu, između svih monumentalnih hramova, jedini dah daljeg života daje jedno drvo masline, za koje se i danas vjeruje da je to ona prvobitna Atenina maslina. Ali ovdje samo počinje grčka priča o maslini, ona se spominje u gotovo svakom mitu, pa je tako Herkul imao toljagu od maslinovog drveta, Odisej je maslinovim koncem oslijepio Kiklopa, a među smrtnicima svoje učešće je našla maslina na Olimpijskim igrama, gdje se pobjednicima darivao maslinov vijenac, a glavna nagrada su bili ćupovi s maslinovim uljem. Svoj put maslina je našla i u egipatskoj kulturi, gdje je pronađena u oslikanim grobnicama kao hijeroglif, Rimljani su vjerovali da je maslina "Prvo drvo", a u moderno vrijeme bila je inspiracija mnogim glazbenicima, slikarima, kiparima, piscima, no za ovu priču zanimljiviji je taj tisućljetni korijen i njen zov prošlosti. Maslina je zaista posebno, gotovo čudotvorno drvo. Ona je dugovječna, pa njena stabla mogu doživjeti i više tisuća godina. Štoviše, ona je gotovo besmrtna - nakon dvjesto godina, na mjestu starog stabla izbijaju samonikli izdanci. Maslina raste na škrtom tlu, gotovo bez vode, ali uz obilje sunca. Njeno je stablo nisko, vijugavo, kvrgavo i ispucalo, čvrsto i otporno čak i na truljenje. Listovi zimzelene masline obnavljaju se svake tri godine, plodove daje nakon sedam, a najveći urod tek nakon dvadeset godina.

Dalmatinske masline Maslina je najbrojnija i najvažnija voćka Dalmacije, a u jednom dijelu povijesti bila je i stup opstanka na otocima i priobalju. Čovjeku je davala sve: drvo za građu i ogrjev, list za stočnu hranu, plod za hranu čovjeku te ulje kao hranu, začin, lijek i svjetlost.Počeci maslinarstva u Dalmaciji vežu se za nalaze koštica masline iz kasnobrončanog doba sa područja Vranjica, u neposrednoj blizini antičke Salone.Propašću antike opada i proizvodnja ulja, no unutar gradskih zidina proizvodnja se nastavlja (turnjačica iz podruma Dioklecijanove palače). Početkom srednjeg vijeka, u vrijeme oblikovanja prve hrvatske kneževine, tzv. dalmatinske Hrvatske, uz pomoć Benediktinaca dolazi do ponovnog širenja te drevne kulture. Nešto kasnije odredbe iz statuta gradova Splita i Trogira samo potvrđuju konstantan uspon proizvodnje kroz srednji vijek sve do punog procvata u XIX. stoljeću kada dalmatinska ulja na natjecanju u Splitu svojom kvalitetom nadmašuju ona iz Francuske i Italije.I tada, baš u svom vrhuncu, maslinarstvu Dalmacije piše se propast. U to vrijeme, dok prostor istočnog Jadrana broji oko 30 milijuna stabala, simultano pronalasku novih svjetlosnih energenata (petrolej, plin, elektrika), zapadnoeuropske vinograde hara nova bolest. Pad cijena maslinovog ulja i ogromna potražnja za grožđem tjera Dalmatinca da bez prestanka krči maslinike i, sadeći nove vinograde, od primorja učini monokulturu – vinograd.Ali maslina se ne predaje tako lako. Ni kasnija dva svjetska rata te napose industrijalizacija ne uspijevaju iščupati njene duboke korijene iz škrtog Dalmatinskog tla. Od druge polovice 20.st čovjek joj se užurbano vraća, čisti djedovine, sadi nove nasade, postavlja temelje za neku novu, modernu priču o kvalitetnom autohtonom proizvodu.Posebnost i kvaliteta dalmatinskog maslinovog ulja temelje se na sortimentu dalmatinskih maslinika, ljudskom rukom stoljećima uzgajanih sorti koje su samonikle u dalmatinskom tlu. Tako je nastao specifični sortiment dalmatinskih maslinika. On se jedino i mogao temeljiti na autohtonim sortama koje izdržavaju granične i pedološke uvjete za poljoprivrednu proizvodnju. Najvažnija dalmatinska, a ujedno i hrvatska sorta je “Oblica”, i po kvaliteti, rodnosti i zastupljenosti. Čini oko 60% ukupnog hrvatskog sortimenta. U Dalmaciji to iznosi 75-80%, dok zajedno sorte “Oblica”, “Lastovka” i “Levantinka” čine ukupno do 90% sortimenta dalmatinskih maslinika. Krševiti predjeli okrenuti jugu, kosine i brda nepogodni za navodnjavanje i strojnu obradu te utjecaj mora, iz autohtonih sorti daju maslinovo ulje vrhunske kvalitete, umjerene gorčine i pikantnosti, izrazitog mirisa po svježem plodu masline. Prema statističkim podacima, Dalmacija danas broji oko 4,5 milijuna stabala, a većina se ulja proizvodi u okvirima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava OBLICA - sorta krupnoga ploda, početkom dozrijevanja živo crvenkaste boje koja prelazi u tamnu, pogodna je za škrta tla. Ekstra djevičansko ulje sorte oblica blagih je senzorskih svojstava, srednje intenzivnog mirisa i okusa po plodu masline, umjerene pikantnosti i gorčine. LASTOVKA – porijeklom sa otoka Korčule, također pogodna za škrta tla. Druga je po broju matičnih stabala, eliptično – izdužena ploda, srednje krupnog. Njena ekstra djevičanska ulja usklađenija su između okusa i mirisa, praćena intenzivnijom gorčinom i srednjom pikantnošću. LEVANTINKA - najzastupljenija na srednjodalmatinskom otoku Šolti. Velikog je postotka samooplodnje, eliptično – izdužena ploda uvijena prema vrhu. Voli dublja tla. Ekstra djevičanska ulja ove sorte spadaju u intenzivna harmonična ulja. DROBNICA – sorta starijih maslinika, uzgaja se na cijelom hrvatskom uzgojnom području. Plod je sitan i okruglast. Ne podnosi buru i niske temperature. Ekstra djevičansko ulje drobnice pruža najbogatiju voćnu aromu, srednjeg intenziteta gorčine i pikantnosti.