Spavaća soba
Prema tradiciji, kuće u Dalmaciji su građene od kamena, u početku vrlo slabo obrađenog, a često se gradilo i u suhozidu, tj. kamene stijene između sebe nisu bile povezane žbukom (malterom, mortom). Jedan dio kuće bio je stojan, tj. namijenjen za stanovanje čeljadi, a u drugom dijelu je bila smještena stoka. Kuće su bile pokrivene slamom od zimice (vrst žitarice). Pregrade u kući su bile rađene od pletenog pruća, šiblja zvanog lisa ili grubo obrađenih dasaka.
Kuće naše, gnjizda jubavi…Kako se postupno kroz vrijeme gradnja poboljšava tako se grade i prizemnice od bolje i ljepše obrađenog kamena, a kamene fasade se međusobno povezuju žbukom napravljenom od pijeska i vapna pomiješanog s vodom ili smjesom crvene zemlje, nazvane crljenica. Kamenje fasada se bolje obrađivalo, ali je bilo dosta glomazno, velikih dimenzija. Većina dalmatinskih kuća je imala konobu ili ćemeru, ukopanu u zemlju. Poviše konobe se obično radila prostorija za spavanje ili kamera. Strop iza sobe je bio napravljen od lise, isprepletenog pruća, najčešće od drenovog, brijestovog ili grabovog drveta ili rjeđe, od neobrađenih dasaka. Krov se nije pravio od slame, već su se kuće prekrivale kamenim pločama, prirodnim kamenim škriljcima ili crijepom. Ploče za pokrivanje bi se vadile iz posebnih kava (kamenoloma) u takvu stanju da ih nije bilo potrebno posebno dorađivati. Takve ploče su posebni majstori postavljali na krov, radili su to vješto, stručno i precizno. U većim obiteljskim zajednicama sobe ili kamere su se dijelile na uže obitelji. U njima su bili posteje, škrinja i kom, a u bolje stojećim kućama bi uz posteju bila još i dva kantunala.
Posteje Bilo je više vrsta postelja, najjednostavnije su bile mutapi ili slamice o kapucine koje bi se bacile po podu kad se išlo spavati. Druga vrsta je bio granač ili ležaljka koja se pravila od čvršće robe koja bi se brokvama pričvršćivala na dvije daske. Treća vrsta su bile kavalete i kočete. Kavalete su rađene od dvije usporede grede na koje su se pod pravim kutem pribile daske , a kočete su još imale i strane uz glavu i noge. Bogatiji su spavali na pravoj posteji koja je bila drvena ili željezna i imali štramce od 100 kila vune, dok siromašniji su imali slamarice koje su se punile kukuruznim lišćem. Tko gdje spava ovisilo je o dobi i obiteljskom položaju. Djeca su spavala na podu, mladež na granaču, roditelji na kočeti ili kavaletama, a najstariji na pravoj postelji ako ih je obitelj imala. Tek početkom stoljeća se stavljaju lancuni na postelju. Pored postelje važan dio namještaja je škrinja i kom, a u bogatijim kućama još i kantunali i ogledalo. U škrinji je spremljena dota za kćer koja se udaje ili udavaču. Tko je imao vojnički kofer, u njemu bi muškarci čuvali obiteljske dokumente.
stari umivaonik
Dota U škrinji se nalazi sve što djevojka ima od robe i ruha. U ruho se ubrajaju čarape, terluci, izvezene krpe za žene, ručnici i muške košulje s čim će mlada neva darivati svatove. Od svoje robe je cura obično nosila donjeg rublja, haljina, jačerma( kratko odijelo do pasa bez rukava napravljeno od najboljeg štofa s četiri, pet srebrnih botuna), kotula(suknja), košuljaka, pregača, meculeta te nekoliko pari opanaka i drugih sitnica. Što se tiče posteljine najvažniji je vuneni gunj ili biljac, tkani prostori, slamarica i jastuk. To bi se zavezalo u jednu balu tako da se može natovariti na konja s jedne strane, a s druge strane sanduk te drugi premeti kao što su drvena pratnjača za pranje, kudjelja i vreteno, metla i dr. Sve je to pripremljeno za najviše mjesec dana, to je vrijeme kada se momak i cura najave za ženidbu i udaju te uoči samog vjenčanja dolazi mladoženjin otac u kuću po sanduk u pratnji ženskog člana obitelji, najčešće svoje kćerke-buduće zaove. U ormaru je izložena tradicionalna odjeća i obuća koja se nosila za svaki dan, za rad u polju i po kući. Sastavni dio kolekciju su opanci, vrsta obuće, karakteristična za područje Balkana, koja je rađena od štavljene kože, a u zadnje vrijeme i gume. Opanke su nosili muškarci i žene svaki dan i u posebnim prilikama. Nisu se pravili lijevi i desni nego jednaki i svako jutro se mijenjao na lijevoj i desnoj nozi svaki opanak( bili su kao 2 čamca). Na zidu iznad kreveta obično je visilo raspelo i krunica, a od dvadesetih godina ovog stoljeća i uokvirena fotografija s vjenčanja. Sobe su obično imale po jedan manji prozor koji se iznutra zastirao koltrinama, a izvana zatvarao škurama. Tu možemo vidjeti i pređu-beskonačnu tekstilnu nit nastalu predenjem vlakana ili iz filamenata. Pređom se prela vuna od ovaca od čijeg uzgoja su obitelji živjele u ono vrijeme.
Ganga Vrlo često se uz čupanje vune i općenito čuvanje stoke moglo čuti narodno pjevanje ili GANGA-tipična za zagorski kraj. Ganga je način višeglasnog pjevanja. Za prvog pjevača se kaže da“ priginje“ tj. počinje, a za ostalu dvojicu da „preuzimaju“. Jedan pjevač pjeva melodiju i riječi, a ostali ga prate izgovarajući slogove kao što su gan,gan, gn,gn ili ga, ga tako imitirajući svirku gusala ili grubljim vokalom e ili o. Tako je ganga i dobila ime, prema zvucima koje su proizvodile strune naših gusala Ganga se nekada pjevala u svako vrijeme, osim korizme. U gangi ima stihova koji baš i nemaju neku pjesničku i umjetničku vrijednost, ali se zato može naći i mnoštvo onih koje nose vrijedne i duboke poruke. Ona je odraz teškog života na tvrdom kamenu.
O rađi„Oj ledino, nevoljo i tugo, ja te neću kopati još dugo“
O ljubavi: „Ja od dragog tri godine mlađa, al\'mi ljubav od šećera slađa“
O curama:“Ko je reka, bolila ga duša, da je gadna moja garavuša.“
O momcima:“Moj dragane, visoki jablane, ja malena u te zaljubljena.“
O gangi:“Gango moja, gangat ću te i ja, kad te ganga cila Dalmacija.“
O ljubavi: „Ja od dragog tri godine mlađa, al\'mi ljubav od šećera slađa“
O curama:“Ko je reka, bolila ga duša, da je gadna moja garavuša.“
O momcima:“Moj dragane, visoki jablane, ja malena u te zaljubljena.“
O gangi:“Gango moja, gangat ću te i ja, kad te ganga cila Dalmacija.“
tradicionalna dalmatinska soba - Gospa s krunicom